Širom svijeta postoji nekoliko efikasnih terapija
Prije desetak godina Nijemac Lothar Hirneise proputovao je cijeli svijet tragajući za najuspješnijim terapijama za liječenje raka. Na tim putovanjima on se susreo sa desetinama hiljada ljudi koji su se na razne načine uspjeli izlječiti od ove teške bolesti. Sve što je saznao iz „prve ruke“, dakle od izliječenih ljudi, studiozno je objedinio i sortirao, te napravio vjerovatno najveću bazu podataka o alternativnim metodama liječenja onkoloških (tumorskih) oboljenja.
Hirneise je na početku svog neobičnog istraživanja bio prilično iznenađen činjenicom da širom svijeta postoji nekoliko veoma efikasnih terapija za liječenje tumorskih oboljenja o kojima klasična medicina ne zna apsolutno ništa. No, otkrio je još nešto gore: klasična medicina ne samo ne samo da ne zna ništa o tim metodama, nego i neće da zna. Hirnaise je zbog toga osnovao u Njemačkoj „Centar za rak“, posredstvom kojeg danas pokušava oboljelima da ukaže i na druge metode liječenja nasuprot klasične medicine.
Hirneise je proučavao više od stotinu raznih alternativnih metoda liječenja raka te je na kraju izdvojio najefikasnije. To su (1) uljno-proteinska dijeta doktorice Johanne Budwig, (2) Nova njemačka medicina doktora Geerd Hamera i takozvana (3) frekvencijska terapija grupe ruskih naučnika. Osvrnimo se ukratko na te tri metode.
Dr. Johana Budwig je naučnik par excellance za koju je dvostruki Nobelovac Linus Pauling rekao da je bez sumnje najveći i najznačajniji naučnik 20. vijeka. Studirala je hemiju, a potom i medicinu. Magistrirala je na temi farmacije, a zatim dva puta doktorirala - na biologiji i kvantnoj fizici. Doktorat kvantne fizike se kasnije pokazao presudnim, jer je njeno razumijevanje čudesnog svijeta subatomskih čestica bilo presudno za njen naučni rad, ali i za shvatanje funkcionisanja stanica ljudskog organizma. Zahvaljujući tom znanju, dr. Budwig je 1951. godine izumila način detektiranja masnoća u krvi, poznatog i pod imenom papirna kromatografija.
Igrom slučaja, dr. Budwig se upustila i u istraživanje biohemijske važnosti esencijalnih masnih kiselina - linolne i linolenske - u respiraciji ljudske stanice i metabolizmu. Vremenom je primjetila da membrane tumorskih stanica kod oboljelih od raka ne sadrže ove masne kiseline, te se zatim počela baviti i načinom dopreme tih masnoća do stanica putem krvi. Na taj način je složila takozvani Budwig protokol (poznatu i pod imenom uljno-proteinsku dijeta), pri čemu je osnova prehrane i terapije dobro izmiješano hladno cijeđeno laneno ulje, koje je bogato esencijalnim masnim kiselinama, sa svježim kravljim sirom, koji je bogat aminokiselinama sa sumporom, metioninom i cisteinom. Kombinacija lanenog ulja i kravljeg sira u omjeru 1:2 doprema pomenute masne kiseline do tumorskih stanica, odnosno do membrane. S popunjavanjem membrane oboljele stanice potrebnim masnoćama, one se prestaju nekontrolisano dijeliti i vraćaju se pod „kontrolu mozga“, odnosno reagiraju na takozvanu apoptozu.
Dr. Budwig je također shvatila i da transmasne kiseline, koje se dobijaju hidrogenizacijom ulja, u ljudskom organizmu kao uljez ulaze u proces izgradnje stanice i njene respiracije i tu respiraciju zagušuju. Njen je zaključak bio da se tako stanica počne ponašati anaerobno, da šećer umjesto kisika postaje gorivo - i to je zapravo početak nastanka tumora. Budući da transmasnih kiselina najviše ima u margarinu, rafiniranim uljima i puteru, dr. Budwig je došla u sukob sa proizvođačima tih prehrambenih proizvoda koji su joj onemogućili nastavak istraživanja. I ne samo to, dr. Budwig bila je sedam puta kandidovana za Nobelovu nagradu, ali je nikada nije dobila zbog, kako je sama kazala, lobista industrije margarina.
Međutim, Budwig protokol ne zasniva samo na unošenju lanenog ulja i kravljeg sira, nego i izbjegavanje stresa (ona je smatrala da je stres glavni okidač za početak i razvoj bolesti), svakodnevno izlaganje suncu (uticaj kvantne fizike i shvatanje važnosti fotona za ljudski organizam), na pijenju najmanje dva litra vode dnevno (zbog detoksikacije organizma) i na vegetarijansku prehranu s naglaskom na sirovu hranu i veliku pažnju na balans alkalno-kisele prehrane. Nakon što su joj zabranili daljnja istraživanja, Dr. Budwig je počela i sama da liječi ljude oboljele od raka. Prema dostupnim podacima, postotak izlečenja najtežih takozvanih terminalnih pacijenata je bio viši od 90 posto! Vremenom, pacijenti koji su se izliječili pritisnuli su njemačke zdravstvene službe, pa danas fondovi u ovoj zemlji, doduše nerado, počinju da refundiraju oboljelima troškove liječenja po metodi dr. Budwig.
Još jedna izuzetno efikasna metoda liječenja tumorskih oboljenja, s postotkom izlječenja većim od 90 posto, također dolazi iz Njemačke. Riječ je o takozvanoj Novoj njemačkoj medicini, čiji je tvorac doktor Ryke Geerd Hamer. Dr. Hamer je bio šef onkološke klinike u Minhenu kada je 1978. godine njegov sin Dirk ubijen na ljetovanju u Italiji. Dva mjeseca nakon smrti sina, kod dr. Hamera je dijagnosticiran rak testisa.
Budući da je kao ljekar konstantno provjeravao svoje zdravlje, bio je prilično uvjeren da je tumor kod njega nastao kao rekacija na gubitak sina. Počeo je potom ispitivati i ostale pacijente na klinici, te je ustanovio da se kod svakog pacijenta prije javljanja tumora pojavila neka stresna situacija, odnosno neki „biološki konflikt“, kako ga je nazvao dr. Hamer. Potom je snimio i prostudirao 15.000 CT snimaka glave pacijenata oboljelih od raka i kod svakog - ali baš kod svakog - na snimcima je uočio svojevrsne koncentrične lezije na mozgu koje nastaju nakon konflikta-šoka.
U trenutku konflikta-šoka u ljudskom mozgu se desi nešto poput „kratkog spoja“ i u zavisnosti od sadržaja konflikta, lezije se pojavljuju na određenom dijelu. Potom se u zavisnosti od položaja lezije u tijelu razvija tumor na tačno određenom organu. Dr. Hamer je bio u stanju dijagnosticirati tumor i njegov stadij i lokaciju sa preciznošću od 100 posto samo na osnovu kratkog uvida u CT glave pacijenta. On je potom razvio model koji sugeriše veze između određenog konflikta i pojave tumora na nekom organu. Tako, naprimjer, stres iili biološki konflikt majke s djetetom ili oko doma uvijek rezultira tumorom dojke, ružan, neprobavljiv sukob rezultira tumorom na debelom crijevu, porodični problemi završe s tumorom želudca i tako dalje. Zbog toga je Dr. Hamer rak nazvao bolešću duše.
Dr. Hamer je zatim prvo izliječio sebe, a onda je počeo da liječi i druge pacijente. Terapija se sastojala uglavnom od razgovora i pokušaja pronalaska konfliktne situacije i njenog rješavanja, nakon čega se tumor sam povlači. Međutim, klasični doktori proglasili su ga „šarlatanom i varalicom“, uprkos činjenici da je stepen izlječenja njegovih pacijenata bio veći od 90 posto. Potom ga je klasična medicina počela i zakonski proganjati, te mu je na kraju na sudu oduzeta dozvola za rad.
No, prilikom tog sudskog procesa i službeno je potvrđeno i dokazano da je dr. Hamer od 6.500 pacijenata oboljelih od raka uspio svojim metodama izliječiti ravno 6.000! S druge strane, klasična medicina i konvencionalni doktori od 6.500 hiljada pacijenata uspiju izliječiti jedva oko 500, no to im i dalje ne predstavlja problem da ismijavaju dr. Hamera i nazivaju ga šarlatanom. Interesantno je također pomenuti da je dr. Hamer tvrdio da Jevreji znaju za ovaj način liječenja tumora, ali da ne žele te metode podijeliti s ostatkom svijeta. Hamer je i zbog te tvrdnje završio na sudu, iako je činjenica da je tada, kao i danas, u Izraelu postojalo nekoliko klinika koje liječe po metodi Nove njemačke medicine.
Treća efikasna metoda liječenja su brojne takozvane frekvencijske terapije. „Uvjeren sam da će ove terapije odrediti budućnost medicine, jer kada budemo u stanju izmjeriti frekvenciju naše stanične komunikacije, moći ćemo odrediti i ispravnu frekvenciju za njeno liječenje“, napisao je svojevremeno Hirnaise. Na uticaju frekvencije na ljudske stanice najviše je radio ruski biofizičar i molekularni biolog dr. Pjotr Garjajev. On i njegove kolege istraživali su i vibracijsko (frekventno) ponašanje DNK. Oni su uspjeli modulirati određene frekvencije obrasce koji su uticali i na ljudsku DNK frekvenciju, a samim tim i genetske informacije.
Ruski genetičari su otkrili da živa DNK tvar (u živom tkivu, a ne in vitro) uvijek reaguje na njihovim „jezikom“ modulirane frekvencije, odnosno vibracije, pa čak i na radijske valove. Time se konačno i naučno objašnjava zašto afirmacije, autogeni trening, hipnoza i slično imaju tako snažan učinak na ljude i njihova tijela. Jer, sasvim je normalno i prirodno za ljudsku DNK da reagira na njoj razumljiv „jezik“. I dok su zapadni istraživač izrezivali pojedine gene iz nizova DNK pa ih onda ubacivali negdje drugdje, ruski istraživači predano rade na uređajima koji mogu uticati na stanični metabolizam putem pogodno moduliranih radio i svjetlosnih frekvencija koje na taj način mogu popraviti i genetske defekte. Osim toga, postoji još jedna izuzetno važna razlika između zapadnih i ruskih genetičara i istraživača. Naime, samo 10 posto ljudske DNK koristi se za izgradnju proteina. Taj podskup DNK je predmet interesovanja zapadnih naučnika, genetičara i istraživača, koji ujedno smatraju da je preostalih 90 posto DNK zapravo - „junk“ (junk na engleskom jeziku znači smeće). Međutim, ruski genetičari ne vjeruju da je priroda „toliko glupa“ kako se to prepotentno misli na Zapadu, te su u svoja istraživanja uključili i preostali 90 posto „junk“ DNK.
Dakle, pojednostavljeno rečeno, ruski naučnici su otkrili kako zvučnim frekvencijama mogu uticati na DNK i na ljudske gene. Naravno, pri tome frekvencija mora biti apsolutno tačna. Međutim, tu se stvara i krupan problem, jer je jako teško pogoditi određenu frekvenciju, odnosno izabrati odgovarajući „jezik“ za DNK. Ruski istraživači sada rade na metodi koja nije ovisna o pojedinačnim faktorima i koja bi trebala uvijek „da djeluje“. Oni su otkrili, naprimjer, da frekvencija od 528 Hz (herca) može da popravlja i liječi ljudski DNK i od ove metode se dosta očekuje u narednom periodu. Klasična medicina i konvencionalni doktori još uvijek nisu počeli napadati ovu metodu, prvenstveno zbog toga što još uvijek ne shvataju o čemu se tu radi i o čemu je tu riječ. No, nema nikakve sumnje da će napadi krenuti istog trenutka čim se ova metoda potvrdi u praksi.
Imajući sve pomenuto na umu, svakom čitaocu se prvo nameće pitanje zbog čega se klasična medicina toliko protivi novim metodama i zašto se proganjaju, negiraju, nepriznaju i omalovažavaju ljudi koji rade na njima. Pogledaje samo pogrome kroz koji su prošli dr. Budwig i dr. Hamer, dakle naučnici čije metode liječenja imaju postotak izlječenja veći od 90 posto, a da cijela stvar bude još smješnija, progone ih i ismijavaju doktori čije metode imaju postotak izlječenja jedva do 10 posto! Šta je razlog tome? Zar ne bi bilo logično da se klasična medicina zainteresira za te nove metode kako bi pomogla pacijentima?
Da, to bi zaista i bilo logično, ali pod uslovom da nema u svemu tome i poslovnih interesa i da nije u sve uključen i novac. Naime, krupni farmaceutski biznis je danas u svijetu toliko moćan i razvijen, a sve se više shvata i da su doktori zapravo tek marionete u rukama farmaceutskog i ostalog biznisa. Sjetite se, naprimjer, da su u prvoj polovini prošlog stoljeća doktori u Americi reklamirali cigarete i pušenje kao zdravo i korisno, a pedijatri su čak s reklamnih panoa trudnicama preporučivali koje cigarete da puše kako bi njihovo dijete sutra bilo zdravo. Koliko je farmaceutska industrija jaka, svjedoči i slijedeće: doktorima u Americi je i dan danas zakonom zabranjeno savjetovati pacijente da se liječe bilo kakvim drugim metodama osim konvencionalnih. To bukvalno znači da vam doktor u Americi zakonski ne smije protiv prehlade proporučiti limun ili čaj od kamilice!
Istraživanja dr. Budwig nisu odgovarala proizvođačima margarina i lijekova, baš kao što istraživanja dr. Hamera ne odgovaraju farmaceutskim kompanijama. Jer, kako bi onda farmaceutske kompanije mogle zarađivati po 5.000 eura po jednoj kutiji citostatika, kada se bolest koju tretiraju ti lijekovi može liječiti i besplatno po metodi dr. Hamera ili sa troškom od pet eura mjesečno po metodi doktorice Budwig. Nažalost, danas je u svijetu sve biznis, pa se čak i zdravlje ljudi nalazi daleko na listi ispod stvaranja profita.
(Magazin Dani, 28. januar 2011. godine)
Genetska nasljednost - hipoteza koja nikada nije dokazana
Ako pitate bilo kojeg doktora klasične medicine šta je uzrok tumorskom oboljenju, on će vam bez ikakve sumnje reći da se tu radi o nasljednom faktoru i genima. Takve ćete ocjene pronaći i u medicinskim udžbenicima. Međutim, paralelno s tim, veoma malo ljudi u svijetu zna da je teorija o genima i prenošenju bolesti s koljena na koljeno zapravo tek hipoteza koja nikada nije praktično potvrđena i dokazana. No, najnovija istraživanja pokazuju da ta hipteza nije tačna.
Dr. Bruce Lipton, američki biolog i naučnik koji je 20 godina radio u projektu američke vlade u genetskom inženjeringu i kloniranju ljudskih stanica, kaže da što se više bavio istraživanjima gena, sve je više shvatao da su temeljne postavke u današnjoj medicini jednostavno - pogrešne. Rezultati do kojih je dr. Lipton došao eksperimentima potvrđuju zapravo teze dr. Geerd Hamera i ne idu uopće u prilog tezama klasične medicine (predavanje dr. Liptona možete pogledati na www.novodoba.ba).
„Donedavno se smatralo da su geni samo-aktualizirajući, što znači da se mogu sami uključivati i isključivati. Kao rezultat toga, mnogi ljudi danas vjeruju da su oni samo genetski strojevi i da im njihovi geni kontroliraju živote i bolesti. Međutim, moja istraživanja predstavljaju jedno potpuno novo razumijevanje nauke o stanicama. Ova nova biologija nam otkriva da mi kontroliramo naš genom, a ne da on kontrolira nas. Sada se priznaje da prirodna okolina, a posebno naša percepcija ili interpretacija prirodne okoline direktno upravlja aktivnošću naših gena. To objašnjava zašto ljudi mogu imati takozvane spontane remisije ili oporavljati se od ozljeda za koje se pretpostavljalo da će ih zauvijek onesposobiti“, kaže dr. Lipton.
Dr. Lipton je otkrio još nešto izuzetno važno. Naime, prema njegovim istraživanjima uticaj mozga (dakle, ljudskih misli) na stanice nekog organa u tijelu je 400 do 500 puta jače od uticaja bilo kakve farmaceutske supstance. Metodu lječenja zasnovanu na ovoj konstataciji uspješno provodi ruski akademik Georgij Nikolajevič Sitin, četverostruki doktor nauka, koji jednostavnom snagom koncentrisanih misli uspjeva liječiti najteža oboljenja, uključujući i tumore. Interesantno je također pomenuti i da je Sitin kod sebe na neki način uspio usporiti proces starenja. Doktori su, naime, konstatovali da je on u 75 godini života imao tijelo sa karakteristikama 40-godišnja! Sitin danas ima više od 90 godina i još uvijek uspješno radi i liječi ljude.
Osim tri u ovom tekstu pobrojane alternativne metode za liječenje tumorskih oboljenja, postoji još veliki broj isto tako manje ili više efikasnih načina. Lothar Hirneise pominje neke od njih: tu je, recimo, čuvena ruska veoma uspješna metoda dokrota Valentina Govalla koja se sastoji, vjerovali ili ne, od jedne jedine inekcije tvari koja se dobiva iz placente iz ženskog tijela. Zatim, tu je kineska tekućina Tian Xian, Gersonova metoda prehrane i detoksikacije, terapija prehrane sirovom hranom, Breussova metoda sa postom i sokovima od sirove mrkve i cvekle, izuzetno efikasna metoda liječenja običnom sodom bikarbonom talijanskog ljekara Tulia Simoncinia i tako dalje. Naravno, klasična medicina ismijava sve ove metode, iako su one daleko, daleko efikasnije od svih konvencionalnih metoda zajedno.
Sasvim sigurno ste već čuli da je ljubav, pored toga što je jednostavno prelijepa, po mnogo čemu i korisna. Ne mislim ovde na brak iz koristi - tu nema ljubavi, to je samo veoma praktičan poslovni odnos - mislim bukvalno na korist koju vam donosi ljubav, bez obzira na to da li ste vjenčani ili ne. Na šta mislim?Ljubav je veoma korisna po vaš izgled i zdravlje (time, posredno, imate čak i materijalne koristi od nje - uštedite na troškovima koje biste inače imali zbog posjeta ljekaru ili zbog upotrebe skupih preparata). Koje su, konkretno, koristi od ljubavi?
